Srednjovjekovna književnost    je širok pojam koji obuhvata gotovo sva djela napisana u Evropi i šire tokom srednjeg vijeka koji je trajao oko hiljadu godina, počevši padom Zapadnog rimskog carstva 500. godine a završivši početkom renesanse krajem 15. vijeka. Književnost ovog perioda se sastojala od vjerskih i svjetovnih djela. Zbog širine prostora i dužine vremena nemoguće je govoriti o ovoj temi a da se stvari ne pojednostave, zbog toga ćemo o književnosti govoriti vezano za jezik na kojem je pisana i prostor sa kojeg potiče, ali i njenu književnu vrstu.

Latinski jezik je bio službeni jezik Rimokatoličke Crkve koja je u to vrijeme bila jedini izvor obrazovanja, stoga je glavni jezik na kojem je pisana sva književnost ovoga perioda bio latinski, čak i u nekim dijelovima koji nikada nisu bili pod direktnim uticajem ove Crkve. Slično se desilo i pod uticajem Istočnog rimskog carstva i Istočne Pravoslavne Crkve koja je uticala na uspostavljanje grčkog kao glavnog književnog jezika.

Obični ljudi su nastavili koristiti svoj maternji jezik. Par ne-latinskih djela je poznato i danas poput Beowulfa na starom engleskom, Nibelungenlieda na starom njemačkom jeziku ili Chanson de Roland na starom francuskom. Iako se ova djela većinom smatraju radom anonimnih pojedinaca nije nemoguće da ustvari predstavljaju usmenu književnu tradiciju.U srednjovjekovnoj književnosti nema orginalnosti niti je bitna autorova ličnost(samo su se prepisivale i prevodile postojeće vjerske knjige ili bi se pravile nove kombinirajići odlomke iz više knjiga).Najveći dio srednjovjekovne književnosti je pisan anonimno. Ovome su razlog dvije glavne stvari, prvo nedostatak podataka iz ovog perioda, i drugo mnogo značajnije pogled na ulogu autora koji se dosta razlikuje od ovog savremnog. Srednjovjekovi autori su mnogo češće težili zapisivanju priča koje su već čuli ili pročitali nego izmišljanju novih. Čak i kada bi napisali nešto novo često su tvrdili da to ustvari prenose od nekog učitelja. Sa ove tačke gledišta lična imena autora su bila manje važna i zbog toga mnoga značajna djela nikada nisu pripisana jednoj osobi.