Humanizam i Renesansa

Humanizam

Humanizam je prijelazno razdoblje iz srednjeg vijeka k renesansi.
Potiče od latinske riječi humanis što znači ljudski. Na taj način, najznačajnije što će biti predmet čovjekova promatranja je čovjek sam i svijet oko njega. Humanizam se javlja u Italiji (kolijevka humanizma) jer:

- je na talijanskome tlu zamrla antička književnost a humanizam u antici pronalazi svoje uzore

- Italija je sa svojim lukama postala središte morskih puteva (iz nje se ide u istraživanje novih zemalja i kultura)

Humanisti teže uspostavljanju novog kulturnog prostora koji neće poznavati granice pa je prije svega jezik humanizma latinski (učeni jezik). No u Italiji postoji svijest da se iznad vremena treba razvijati i talijanski jezik, što postaje tradicija cijelog humanizma. Talijanski humanizam obuhvaća razdolje kraja 13. i 14. stoljeće. To je vrijeme kada djeluju najveći humanistički književnici:

- Dante Alighieri
- Francesco Petrarka
- Givoanni Boccaccio

Renesansa

Nakon početka štampanja knjiga, veliki broj djela se počeo javljati i na maternjem jeziku pisaca, a ne samo na klasičnim jezicma. Ipak su djela Stare Grčke i Rima, štampana na latinskom i grčkom, predstavljala najznačajnija djela ovog perioda. Karakteristično je i uvođenje sekularnih stavova u književnost, iako je kršćanstvo ipak bila glavna inspiracija piscima ovog perioda. Došlo je i do značajnog broja prevoda sa klasičnih jezika na italijanski, koja su ne samo prvođena, nego pri tome i modificirana.

Neki od najpoznatijih pisaca renesanse su Dante Alighieri, Giovanni Pico della Mirandola, Desiderius Erasmus, Sir Thomas More, Giovanni Boccaccio, Niccolò Machiavelli, Baldassare Castiglione, Michel de Montaigne, Miguel de Cervantes, Luís de Camões i William Shakespeare.